Mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa se postavlja na osnovu odrednica iz gore pomenutih vakufnama.

Prema ovim odrednicama Vâkif je za muteveliju kod sva tri uvakufljenja odredio Mûrada, svoga vojvodu i ćehaju (u kasnijim dokumentima Gazi Murat-beg Tardić), Gâzijinog oslobođenog  zarobljenika (u’tekâu), a po njegovoj smrti njegove potomke (evlâdu-l-u’tekâi).

„Zatim predade poslove tevlijeta bez nazareta i postavi mjesto sebe te predade upravu i raspolaganje svom najboljem oproštenom robu i stupu svojih odabranika Mûrad vojvodi, sinu Abdullahovu. On je to primio i obavezao se na vršenje svih vakufskih odredaba i ustanova, dok je na njemu odijelo života , a kad on umre…” (Vakufnama iz 1531 godine).

Princip odabira mutevellije koji je opisan u prvoj vakufnami iz 1531. godine, potvrđuje se i detaljno razrađuje i u vakufnami iz 1537. godine, gdje kao i u prvoj stoji napisano:

„…a zatim najboljemu od njihovih sinova i unuka itd.,itd. s koljena na koljeno i s ogranka na ogranak, najboljemu od najboljega; uvijek je preči što je ispravniji i bolji; a zatim sinovima njihovih kćeri, a onda sinovima njihovih sinova s koljena na koljeno, dok im se loza vuče i dok slijede.”

Ovako izloženi princip i na njemu uspostavljena tradicija su ustanovili da se na osnovu opisanog krvnog srodstva po muškoj i ženskoj liniji u jednoj generaciji između potomaka Murat-begovih (evlâdu-l-u’tekâi), vrši izbor mutevelije Gazi Husrev-begovog vakufa, ali prvenstveno po kriterijumu koji se u obje vakufname ističe:

„uvijek je preči što je ispravniji i bolji”,

U vakufnami iz 1531. godine stoji:

„Plemeniti vakif naređuje svakom muteveliji, da vas vakufski imetak pomno nadzire, iznajmljuje, prihode prima, upotrebljava na što je određeno: isto tako dužan je mutevelija, da se skrbi oko napretka vakufa, te pomnoženja njegova”.

Nadalje vezano za zapošljavanje službenika  u  istoj vakufnami se navodi:

„Zatim određuje spomenuti vakif da bude namještanje i svrgavanje u rukama mutevelije utoliko, koliko ima pravo, a ne utoliko, koliko nema pravo.”

Takođe u vakufnami iz 1537. godine se opisuje način nagrađivanja službenika:

„Muteveliji se stavlja u dužnost, da svakom dade ono, što mu po pravu pripada potpuno, bez umanjivanja ni za jednu datulu, dokle god prihod bude za rashod zaklapao i dok glavnica bude dovoljna za izdatke, a ako se vremenom u prihodu pokaže manjak i u glavnici opadanje, neka se onda na svim troškovima odbija.”

Govoreći o nagrađivanju za pojedine funkcije u Vakufu vakufnama iz 1537. uzimajući u obzir i ono što je već propisano prvom vakufnamom iz 1531. godine kaže:

„Muteveliji određuje ono što mu je već određeno i iz ostalih spomenutih vakufnâmâ, a isto tako i nâziru-džâbiji.”

Muteveliji je znači određena nadoknada za službu prvom vakufnamom iz 1531. za poslove vezane za obadvije vakufname i to kako slijedi:

„Poslije toga određuje plemeniti Vakif za službu mutevelije dnevno 30 drama, za službu nadzora 10 drama, a ćatibu, koji mora biti pouzdan i poznavati poslove knjigovodstva i dobre strane pisanja vakufskih prihoda i troškova, kako će se vakufski imetak sačuvati od propasti i gubitka svaki dan 7 drama”.

Za sva uvakufljenja kojima se formira ovaj Vakuf jedan je mutevelija, a koji zajedno sa drugim službenicima predviđenim za funkcije upravljanja Vakufom, treba da upravlja tako da obezbjedi izvršavanje obaveza, egzistenciju i prosperitet Vakufa.

U Gazi Husrev-begovim vakufnanama nazaret nad vakufom se spominje na više mjesta. Funkcije nazira se takođe dodjeljuju nekom od Murat-begovih potomaka i to po kriteriju;

„Kad bude od njih najbolji mutevelijom, onda neka bude drugi najispravniji  nazirom i džabijom.” (1537.)

„…da najbolji od njih bude mutevelijom, a drugi  za njim najzreliji, nazorom i džabijom.” (1531.)

„Isto tako određuje nazaret nad opisanim vakufima valjanomu od njegovih oproštenih robova, koji ima na to pravo, a onda njihovim sinovima, kako je određeno za tevlijet, sve dok ne izumre loza.” (1531.)

„Nazir-džabija neka je uviđavan i neka ima najljepša svojstva, neka je upućen u sve vakufske odnošaje, da ne bi ni u čemu pogriješio, što se tiče vakufskih poslova. Mutevelija ne može raspolagati bez njegova znanja, niti može vršiti vakufske poslove, ne saslušavši njegovo mišljenje i ne dogovoriv se sa njime.” (1537.)

Međutim u Vakufnami iz 1531. godine takođe stoji napisano i ovo:

„Neka budu emir i kadija nazori kao pokrovitelji u poslu Vakufa i njihovih odredaba…”

Govoreći o raspodjeli novčanih sredstava koja su uvakufljena za izgradnju medrese i kupovinu knjiga za biblioteku u Vakufnami iz 1537. se opisuje kako treba da se utroši ostatak sredstava i koji službenici Vakufa o tome treba da se konsultiraju:

„Ostatak – bilo malo ili mnogo – određuje za nadopunjenje gornje svote, ako bi se vremenom umanjila, zatim neka se nadopuni što bi manjkalo u jelima spomenutog imareta vakifova – neka mu Sveblagodarni Bog primi njegova dobra djela – zatim za popravak svih njegovih vakufa. To neka se pohrani s ostalim suvišcima od ostalih vakufa u mutevelijinim rukama sporazumno s obadva spomenuta nazira i neka se troši za spomenute svrhe.”

Iz gornjih citâtâ se može sagledati koje su osnovne odrednice Gazi Husrev-begovih vakufnâmâ u pogledu nazareta nad njegovim vakufima.

– Predviđena su dva nazira od kojih je jedan i džabija za ubiranje prihoda.

– Ovi naziri se prema vakufnâmâ treba da biraju između Murat-begovih potomaka i trebalo bi da budu zaposleni kao  službenici u Upravi Vakufa.

U prvim vremenima nakon uvakufljenja ove odredbe vakufnama obzirom na upošljavanje nazira su se doslovno poštivale. Vidimo da su u to doba naziri bili aktivni službenici u Upravi Vakufa zaposleni u pojedinim djelatnostima, a sa kojima se mutevellija dogovarao o problemima u vođenju  poslovanja.

Funkciju ispravnosti rada vakufa i u to vrijeme je radila država predstavljena sa emirom i kadijom.

Promjenom društvenih odnosa i zahtjevima za osavremenjivanjem poslovanja u Vakufu, a pogotovu nakon integrisanja djelatnosti vakûfâ 1892. godine zajedno sa vjerskoprosvjetnom djelatnosti u tada oformljenu Islamsku zajednicu u BiH na čelu sa Rijasetom kao krovnom institucijom, nastala je potreba da se na  opisane poslove nazira i džabije u Upravi Vakufa upošljavaju odgovarajući stručni izvršioci, a da kontrola rada Vakufa bude ispred Rijaseta kao krovne organizacije.

Iz navedenih citata vidimo da su vakufnamama predviđena dvojica nazira, emir i kadija, odnosno dvojica hasbinazira i to kao državna garancija opstojanja Vakufa, te kontrola finansija i izvršenja odredâbâ iz vakufnama.

„…I neka mutevellija na početku svake treće godine podnese račun onomu, ko bude kadija, pa neka mu on uzme tačan račun do najmanjih sitnica,…

…neka izvidi rad mutevellijin,da li je poštivao spomenute valjane odredbe i je li vršio navedenu mu određenu službu,…

Ovoga se načina valja držati dok se okreće sunce i mjesec i dok se obnavlja dan i noć.” (1537.)

Zbog ovako zamišljene kontrole nad Vakufom u današnjim društvenim okolnostima funkcija nadzora ne predstavlja dakle rad u Upravi Vakufa, nego superviziju i kontrolu vakufskih poslova od strane nadležnog organa, odnosno Islamske zajednice u BiH na čelu sa Rijasetom.

Prema prvoj vakufnami u upravi vakufa predviđen je i pisar koji vodi pisarske poslove i knjigovodstvo, a  traži se da  bude u ovo dobro upućen. Poslove džabije i pisara opisane donjim citatima iz prve vakufname, danas obavlja sekretarsko finansijska služba vakufa.

„…a ćatibu koji mora biti pouzdan i poznavati propise knjigovodstva i dobre strane pisanja vakufskih prihoda i troškova, kako će se vakufski imetak sačuvati od propasti i gubitka svaki dan 7 drama”.

„Zatim određuje plemeniti vakif u ime plaće 5 drama onome koji bude džabija za najamnine dućana u Sarajevu”.  (nekada su u vakufu bile uposlene 4 džabije od kojih je jedan imao i svoga pisara)

Upravljanje i koordinaciju rada Vakufa, pored mutevelije kao ovlaštenog administratora kompletnog Vakufa, te kontrole rada od strane opisanog nazirskog vijeća, u savremenim uslovima poslovanja  obavlja: sekretarsko-finanasijska služba, služba održavanja, naplatno informativna služba, služba za prijem posjetilaca i imamska služba koja koordinira rad vjerskih službenika-murtezike.

Ovako opisana organizacija Uprave Vakufa obzirom na  obim poslovanja i vrstu imovine koju danas Vakuf koristi, te obavezama koje  proističu uglavnom iz prve vakufname,  u potpunosti zadovoljava propisane zahtjeve.

Sekretar, koji obavlja dio poslova nazira, ćatiba i poslove džabije vezane za finansije, tehnički sekretar koji obavlja poslove ćatiba i koordinator tehničkog održavanja objekata, koji obavlja poslove džabije vezane za ugovore o najmu objekata u Sarajevu i njihovo održavanje kao i dio poslova feraši harema koji se odnosi na organizovanje drugih službenika vezanih za tehničko održavanje,  u potpunosti zadovoljavaju Vakufnamom predviđeni rad Uprave Vakufa.